Kad zima zavlada srednjom Europom, a hladnoća obavije popločane ulice Beča, jedna nepromjenjiva institucija i dalje pruža toplinu, ugodu i eleganciju: bečka kavana. Više od običnog mjesta za ispijanje kave, bečka je kavana utočište. Prostor izvan vremena u kojem se grije i tijelo i duh. Da bismo razumjeli tu jedinstvenu kulturu, valja se vratiti nekoliko stoljeća unatrag, ondje gdje se isprepliću povijest, legende i arome.
Počeci bečkih kavana
Dolazak kave u Beč često se povezuje s povijesnim događajem koji je postao gotovo mitski: osmanskom opsadom Beča godine 1683. Prema legendi, nakon poraza Osmanlija pronađene su napuštene vreće zrna kave. Izvjesni Georg Franz Kolschitzky, koji je već poznavao taj napitak s Istoka, navodno je tada otvorio jednu od prvih kavana u gradu.
Mit ili uljepšana stvarnost, jedno je sigurno: već krajem XVII. stoljeća kava se trajno udomaćila u austrijskoj prijestolnici. Kavane su se vrlo brzo počele otvarati u sve većem broju i postale omiljena mjesta svih društvenih slojeva.
Bečka kava, mnogo više od napitka
U Beču kava nikad nije samo obična kava. Postoji nevjerojatna raznolikost načina pripreme: kava Melange (koja se često uspoređuje s cappuccinom), kava Einspänner, poslužena s debelim slojem vrhnja, kava Kleiner Schwarzer ili pak kava Verlängerter. Svaka narudžba odražava tradiciju, gotovo strogo utvrđen ritual.
No ono što doista izdvaja bečke kavane nije ono što je u šalici, nego ono što šalicu okružuje.
Utočišta od hladnoće… i od svijeta
Bečke kavane oduvijek su zamišljene kao mjesta na kojima se može dulje zadržati. Baršunaste klupe, mramorni stolovi, stolci marke Thonet, prigušena rasvjeta: sve poziva na dug boravak, osobito kada vani vlada oštra hladnoća.
Za razliku od drugih kultura u kojima se kava ispija na brzinu, u Beču je sasvim prihvatljivo, pa čak i očekivano, satima sjediti uz jednu šalicu. Čitati novine, pisati, promatrati, razmišljati. Kavana postaje zaklon od zime, ali i od užurbanosti svijeta.
Središnja uloga novina i razmišljanja
Već u XIX. stoljeću bečke se kavane pretvaraju u prave intelektualne salone. Stalci s novinama omogućuju gostima čitanje domaćeg i međunarodnog tiska. Kavana postaje mjesto informiranja, rasprave, a ponekad čak i osporavanja društvenog poretka.
Ondje su nebrojene sate provodili velikani europske kulture: Sigmund Freud, Stefan Zweig, Arthur Schnitzler, Gustav Klimt i Egon Schiele. Kavana im je ured, prostor za sastanke i kreativno utočište.
Kad je zima duga i mračna, ta mjesta nude prostor u kojem misao ostaje u pokretu.
Jedinstveno ozračje između elegancije i melankolije
U bečkim kavanama vlada posebno ozračje, često opisivano kao blaga melankolija. Čini se da vrijeme ondje sporije teče. Konobari u crnim odijelima i bijelim pregačama utjelovljuju postojanost koja ulijeva sigurnost. Njihova je usluga nenametljiva, gotovo svečana.
To prigušeno ozračje svoj puni smisao dobiva zimi. Kontrast između hladnoće vani i topline unutra pojačava osjećaj zaštićenosti u čahuri. Ondje se osjećamo zaštićeno i utopljeno, kao u predahu izvan dosega godišnjih doba.
Kavana kao društvena institucija
U Beču je kavana produžetak doma. Ondje se primaju gosti, radi i sastaje. Budući da su se u prošlosti neki stanovi slabo grijali, kavane su tijekom ledenih mjeseci nudile ugodnu alternativu. Za cijenu jedne kave dobivao se pristup toploj, osvijetljenoj prostoriji punoj života.
Ta društvena uloga objašnjava zašto se bečke kavane oduvijek branilo kao institucije koje valja očuvati. Godine 2011 kultura bečkih kavana čak je uvrštena u nematerijalnu kulturnu baštinu organizacije UNESCO.
Tradicija koja odolijeva vremenu
Unatoč previranjima XX. stoljeća, ratovima, gospodarskim krizama i promjenama potrošačkih navika, bečke su kavane uspjele opstati. Neke znamenite kavane, poput kavana Café Central, Café Sacher i Café Sperl, i dalje primaju domaće goste i putnike iz cijelog svijeta.
I danas, dok drugdje prevladavaju kava za van i međunarodni lanci, Beč ostaje vjeran svojem umijeću življenja bez žurbe. Osobito zimi, kada sjesti u kavanu postaje gotovo čin otpora hladnoći i užurbanosti.
Na što nas bečke kavane nadahnjuju danas
U vrijeme kada više nego ikad tražimo smisao, ljudsku toplinu i trenutke predaha, nasljeđe bečkih kavana snažno odjekuje. Podsjećaju nas da je kava trenutak, a ne samo proizvod. Trenutak utjehe, razmišljanja i povezanosti.
Nama u trgovini Cafemalin takav je pogled duboko blizak: kvalitetna kava ujedno je poziv da usporimo, uživamo i stvorimo vlastito utočište – čak i kad zima pokuca na vrata.
Ukratko: šalica protiv hladnoće, nekad i danas
Bečke kavane nastale su iz jednostavne potrebe: ugrijati se. No postale su mnogo više od toga. Mjesta kulture, razmišljanja i zajedništva. Topla utočišta u kojima se zimi prkosi s elegancijom i šalicom iz koje se diže para među dlanovima.
I možda je upravo to njihova najveća pouka: ponekad su dovoljni dobra kava, udoban naslonjač i malo vremena da hladnoća postane blaža.
Rado ćete pročitati i: Kako je izgledala kavana prije 300 god.?
